петак, 20. јун 2014.

Andjeo Gabrijel

''Mogu da letim'' rekla je i skocila.

Ponori razocarenja vukli su je prejako,odavno nije verovala u ljubav onakvu kakvu je sanjala odkad zna za sebe. Zivela je svaki dan sa tim osecajem da je odrastala sa verovanjem u iluziju,zavarana sama sobom,zato je napravila tihi korak u prazno. Dok je padala nije se secala nicega,nijedan zivot nije joj prosao kroz glavu,toliko je bila sigurna u svoju odluku da upokoji tu imaginarnu predstavu koja je nizala uspehe ali samo u romanima.





Otvorila je oci,nije pala,nije se razbila u milion delica,letela je! Uzbudjeno se osvrnula,njena krila nisu se pomerala,nije ih bilo,samo raspon ugalj crnih pera parao je vazduh,neko ju je spasao,ali zasto? Jednako je bio okrnjen kao i ona,bespovratno razocaran u ljubav,njegove oci tako pune zivota,ali tako mutne i nesrecne,neopisivo zalicile su na njene..Kapi kise provlacile su se kroz njegove trepavice,mesale sve  nija
nse zelene i plave slivajuci se iz ociju,bez daha posmatrala ga je,ni tren nije spustao pogled ka njoj,samo ju je cvrsto drzao,tlo se cinilo nikad dalje.




Prvi susret tih izmorenih ociju naceo je nesto u njoj,niko je nikada za svih 20 godina zivota nije tako pogledao.Danima su leteli,smejali se,spavali zagrljeni i cutali glasno. Nije joj bilo potrebno nista,sve je imala,sve sto je bilo nista i bilo je dovoljno. Njena krila opet su rasla. Voleo ju je sa obozavanjem koje je prevazilazilo razumno,ovozemaljski,toliko cisto i nevino da je znala,vise nikada nece biti ista...
















i svaka tvoja laz od tebe bolje zvuci i svaki dan sa tobom da bude noc se uci

Нема коментара:

Постави коментар

Pepeo

Ljubav je najveci pokretac u zivotu i najjveca zamka za ciste duse. Razum nam daje dar bistrog uma,medjutim kao i svako ljudsko bice od krv...