среда, 23. јул 2014.

Savrsena propast

Mozda je taj zvuk klavira nacinjao moj lavirint u glavi i mozda taj otisak tvog zagrljaja utisnuo se vecno u moja ledja povijena od umora i tisine.
Pastelni pajacu od snova,dokle ces da se verno krijes iza mojih stopa? Slobodno trcim uz vetar sa drugim ljudima,sa nekim nepoznatima,sa nekim koji ipak na kraju dana osete tebe na rubu moje usne.. Jer i ti bez lika ponekad pomenu tu rec,tu ljubav i kao na nagaznu minu odleti sve u vazduh i nakon prasine i vatre pogledaju me...Ogoljena,ranjena osmehujem se dok suza klizi jureci onu pre nje sto je pala,tada po mome telu i dusi pecati sa tvojim imenom pojave se kao stare fleke od mastila...Odneli su nas ljudi u koferima,srce je cutke putovalo,zanemelo je od zadnjeg uzdaha...

Pepeo

Ljubav je najveci pokretac u zivotu i najjveca zamka za ciste duse. Razum nam daje dar bistrog uma,medjutim kao i svako ljudsko bice od krv...